Kad su laste odlazile

potočiću dah je sto,

jorgovan je suzom žutom

za lastama zaplakao.

Nad šumom se magle vile,

na cesti je vjetar meo;

zec od tuge cijelog dana

nije ništa, ništa jeo.

Gavranu se od žalosti

(il' od zime) treslo krilo...

Kad su laste odlazile

sve je, sve je tužno bilo.

- Ratko Zvrko -